RIJEKA - SPLIT - DUBROVNIK

Split-Dubrovnik: pothvat za koji treba samo iskren osmjeh

  Official movie: https://vimeo.com/95981384

 Još prije pola godine, na vožnji BK Pedale u Rudu i Sinj, Mate Vodanović nam je pričao svom novom pothvatu koji planira za svibanj 2014. Radilo se o vožnji bicikom Rijeka-Dubrovnik (580km). Tada nisam ni pomišljala da ću se priključiti barem dijelu tog puta iako smo Matu svi u tome podržali. Kako se vrijeme tog pothvata približilo, tako je i Matin entuzijazam rastao, a njime je zarazio i sve ostale.... tim više što je prikupljao donacije za dom „Maslina“ u kojem stanuje dvadesetoro djece različite dobi... od bebe stare samo 6 mjeseci, preko djece od prvog razreda OŠ do četvrtog razreda srednje škole...
Odlučili smo se priključiti kao podrška Mati barem od Splita do Dubrovnika (212 km), a prije naše uzbudljive avanture je prethodilo skupljanje donacija....
 

Moja prijateljica Šeila Balić je istog trenutka ponudila donaciju, a ujedno pokrenula još nekoliko ljudi dobra srca da se pridruže u kupovini higijenskih potrepština za djecu, dok se Tereza Vulić potrudila da organizira poklon paket u kojem su bile knjige za djecu školskog uzrasta... Pokrenula se energija dobrih ljudi...
 

 

 

 

Mate je u svom pothvatu krenuo iz Rijeke 10/5 u 11h.... Čuli smo se u jednoj od njegovih pauza pri kraju dana. Rekao mi je da je sve u redu i da ide po planu.. Dogovor je bio da budemo spremni za jutarnji pokret....
 

 

Alarm namještam na 4,50h i na 5h da slučajno ne bih ponovo zaspala... Međutim, oko 3,40h zvoni telefon... Mate je... kaže sljedeće: “Dobro jutro Snješka... Ja sam odustao... tijelo mi ne prima tekućinu i ne idem dalje... vi odlučite hoćete voziti ili ne...“ Odgovor je bio potvrdan.... Vozimo!!! Svi smo razmišljali na isti način... cilj nisu odvoženi kilometri već radost djece koja nas očekuju i kojima ćemo promijeniti svakodnevnicu barem na koji sat...
 

Mate je bio praćen cijelim putem ekipom makarskog HGSS-a... izvrsna ekipa koja mu je davala apsolutnu podršku u svemu, pa i mudroj odluci da odustane...
 

 

Krenuli smo iz Splita oko 5.45h... Svitanje... cesta prazna... nema ljepšeg osjećaja nego kada bicikliraš po cesti i imaš osjećaj da je to biciklistička staza pošto svi vozači automobila spavaju... To možete doživjeti samo u svitanje zore... zrak je drugačiji, sve miriše... a miris brnistre, kada prođete pored nje, ima energetski učinak...
 

Putovanje je teklo izvrsno... bez većih napora smo došli za 2,15h do Makarske gdje se izmjenio sastav prateće ekipe HGSS-a...
 

Za mene osobno je zanimljiv dio puta počeo od Makarske... Nizala su se mjesta kroz koja sam prošla autom, ali svaki biciklist zna da je proći negdje biciklom nemjerljiv doživljaj... More, stijene, Biokovo s druge strane, zelenilo i brnistra... cijelim putem brnistra u svom virtuoznom mirisu i cvatu.... To mi je bio poklon...
 

 

 

Nekako smo prošli Živogošće i došli do Ploča... Prekrasan pogled na Bačinska jezera... izgledaju zbilja čarobno... ulijevaju osjećaj mira, stabilnosti.... ravnoteže... Bilo je negdje oko 12h, i vrijeme za jednu kavu prije nego se suočimo sa zadnjih 100km puta... 

 

Sjeli smo u restoran „Pećina“... Zanimljivo mjesto i interijer, vlasnik izuzetno simpatičan i uljudan... mogla bih reči „bečka škola“ jer je u jednom trenutku ubrao prekrasnu mirisnu ružu i poklonio je... Atmosfera među ekipom BK Pedale i HGSS-a je bila izvanredna... 

Nastavak preko Opuzena prema Dubrovniku... Svaki detalj mi privlači pažnju dok noge mažinaju... Redovi kioska s narančama... oko nas šaš, voda, ravnica, zelenilo... i narančaste naranče... hahahaha... Predobar prizor...
 

Od Opuzena se penjemo cestom, a pogled pada na plodna polja koja osvajaju svojom simetrijom i bojama... Već se počelo osjećati jačanje juga... Nadamo se da će prema nama biti blago.. da će nas pustiti do Dubrovnika bez previše opiranja...
 

Vožnja se nastavlja preko granice prema Neumu... Granična policija neobično srdačna... Pitaju odakle smo krenuli i do kuda idemo... Zaželili su nam sretan put uz široki osmjeh...
 

Vjetar je bio sve jači.. Dražen ima problema s gumom i mijenja buvel... ali izgleda da se uzrok probijanja buvela nije otklonio pa Mate intervenira odmah nakon ponovnog ulaska na teritorij RH...
 

 

 

      Prethodi nam zadnjih 60-tak km do Dubrovnika... jugo nas tuče u prsi, umor pomalo svladava, ali se ne predajemo... drže nas pejzaži koji se mijenjaju pred našim očima... jedan ljepši od drugog... more, otoci, zelenilo... more... otoci... po koja crkvica na osamljenom mjestu.. more...

U Zatonu prije Dubrovnika sastanak cijelog tima i osvježenje... Saznajemo da nam još treba do cilja 12 km... zvuči šala... Krenemo i Dražen pita jednog prolaznika na cesti: „Koliko do Dubrovnika?“, a ovaj mu odgovara: „Dvadeset pet!!!“ Hahahahahaha.... to je bio naš najteži trenutak... u kojem je Dražen ozbiljno zaključio da ovaj laže, a ja sam mu savjetovala da se više ne raspituje...
 

Dolazak u grad je obilježen prolaskom preko mosta... Moram priznati da je Dubrovački most postao landmark i to s pravom.. Mislim da je imponentan i vizualno oku mio.... Proći biciklom sama preko te lijepo osmišljene građevine je izvrstan osjećaj.. U trenutku mog prolaska na mostu nije bilo jednog auta... vozila sam polako i gledala u vis... osjećala sam se kao pobjednik... pobjedila sam samu sebe...
 

 

 Naš je cilj ipak bio dom za djecu „Maslina“ koji se nalazi na prekrasnoj lokaciji.. U domu su nas dočekala djeca koja su se odmah ponudila za pomoć pri prenošenju donacija... Prekrasne djevojčice i dječaci, lijepo odgojeni, komunikativni, radosni što imaju goste... Bilo je zadovoljstvo razgovarati s njima... žele pričati o sebi, o sportu kojim se bave, školi, čak i o tome kako se dođe do njihove škole... Ravnateljica, odgajateljica i djeca su nas počastili kao dobri domaćini,a mi smo zaboravili na umor... Umor je jednostavno nestao u društvu ovih dragih mališana...
Vrijeme je brzo prošlo, a i nije ga bilo previše za druženje jer djeca imaju svoj ritam vezan za večeru i spavanje, tako smo se pozdravili uz rječi „Do sljedećeg susreta!!“...
 

Nakon toplog susreta u „Maslini“, bili smo gosti TZ Dubrovnika u restoranu „Mimoza“.. Ugodnom druženju je ipak došao kraj, pozdravili smo se s Dubrovnikom i njegovim čarima te krenuli prema Makarskoj i Splitu...
 

Bio je to lijep dan... još jedan kojeg ćemo se sigurno s osmjehom sjećati....

 Tekst: Snježana Ninković